|
|
Planiranje
dječje sobe
|
|
Harmoničan obiteljski život uz što manje stresa kako za odrasle
tako i za djecu nije više stvar magijskih trikova; čak i ako je za to potrebno više
od velike dječje sobe i kuhinje. Ovdje je dano nekoliko korisnih savjeta koji mogu
pomoći prilikom planiranja. |
|
|
|
Stambeni prostor sa kuhinjom otvorenom prema dnevnom boravku
i blagovaonici uz velike, osunčane dječje sobe glavni su kriteriji koji moraju
biti ispunjeni da bi se objekt moga proglasiti prikladnim za život djece i njihovo
odrastanje. Da bi se svi stanari ugodno osjećali, potrebno je ipak odvojiti malo više
vremena za planiranje i svaku želju razraditi korak po korak. Najviše pomoći pružit
će detaljan dnevni raspored koji po mogućnosti u sebi objedinjuje radne navike roditelja,
školski raspored, praznike i vikend.
Tipično obiteljsko poslijepodne preko tjedna izgleda otprilike ovako: dok majka radi
po kuhinji, dvije sestre na gornjoj etaži umjesto da pišu domaći rad, skaču i igraju
se. Iz dvorišta se začuje bolan krik, ali na žalost nemoguće je vidjeti što se događa
sa trećim djetetom. Na povratku s posla otac se na ulazu popikne o dječje igračke
i cipele i rastepe se preko ulaznog hodnika – ne baš prikladan početak obiteljskog
večernjeg druženja. Drugi primjer: starija djeca sjede na udobnoj kutnoj klupici u
blagovaonici i rješavaju domaću zadaću. Njihov mlađi brat igra se na toplom plutenom
podu u dnevnom boravku i kroz kuhinju odlazi u vrt, a majka cijelo to vrijeme sve
ima na oku. Iz kuhinje u svakom trenutku ima pregled kompletne situacije i može kontrolirati
i pripomoći pri rješavanju domaćih uradaka. Na kraju svi zajedno mogu kuhati i kada
se otac navečer vrati kući, opasnosti od pada nema jer su cipele i igračke sigurno
spremljene unutar velikog ormara u predvorju. Ugodno večernje druženje može započeti…
Ako je moguće, dozvolite djeci aktivno sudjelovanje pri planiranju
Da bi zajednički obiteljski suživot uvijek besprijekorno funkcionirao, potrebno je
intervenirati već prilikom samog planiranja objekta. Pri tome treba imati na umu;
onaj tko hoće obiteljski graditi, treba obiteljski planirati. To znači da ako su djeca
malo veća, bilo bi dobro dopustiti im da aktivno sudjeluju i donose odluke. Primjedbe,
argumente i predodžbe od strane djece u tom slučaju uistinu treba ozbiljno shvatiti
– čak iako odraslima ponekad to teško pada. Djeca su pravi stručnjaci kada su u pitanju
dječje sobe i sobe za igranje. Zato iskusni arhitekti i planeri uvijek imaju jedno
uho otvoreno prema njihovim sugestijama i primjedbama.
Da bi objekt «rastao» zajedno sa djecom, bitno je da tlocrt bude prilagodljiv – naravno
da objekt ne može rasti i širiti se u pravom smislu te riječi, ali dobar tlocrt omogućava
nekoliko prostorija približno iste kvadrature koje se mogu fleksibilno koristiti već
prema namijeni i potrebi. Na taj način jedna prostorija može poslužiti kao soba za
goste, radna soba, spavaća soba i dječja soba.
|
Više slobodnog prostora kroz tlocrt i
arhitekturu
|
Zatvoreno stubište omogućava organizaciju zasebnog mladenačkog
prostora u potkrovlju onda kada djeca malo odrastu. Roditeljska spavaća soba seli
se tada u prizemlje. Idealna bi bila statična konstrukcija objekta koja omogućava
micanje, odstranjivanje i nadogradnju laganih pregradnih zidova. Na taj način moguće
je mijenjati stambeni koncept cijelo vrijeme.
Praktičnim se od početka čini omogućavanje izlaska u vrt iz kuhinje - na taj način
skraćen je put i do odlagališta komposta i omogućen konstantan pogled prema djeci
koja se vani igraju. Na kraju krajeva, pločice u kuhinji neće imati ništa protiv ako
djeca ulete sa blatnim čizmama u kuću. Kao alternativa odlaganju zamazanih cipela
može poslužiti i ulaz u podrum ili zaštićeno mjesto za odlaganje pored ili ispred
ulaznih vrata.
|
Dječje sobe kao kreativna igrališta
|
U središtu planiranja prikladnog djeci nalaze se, naravno,
dječje sobe. Pravilo broj jedan: dječje sobe trebale bi biti okrenute prema jugu ili
jugozapadu. Najbolje osvjetljenje moguće je ako svjetlost dolazi sa dvije strane čemu
pridonose i velike staklene stijene koje sežu do poda. Po pitanju kvadrature bitno
je osigurati 15 do 20 m2. Onaj tko razmišlja štedjeti na kvadraturi dječjih soba da
bi sebi osigurao veću spavaću, treba se samo prisjetiti koliko često i na koje se
sve načine danju i noću koriste dječje sobe. Velika predvorja i hodnici kao i galerije
također mogu privremeno poslužiti kao mjesta za igru. Vertikalna podjela prostorija
u kući osigurava mjesta za povlačenje i potrebnu distancu za one trenutke kada u obitelji
dođe do malih svađe sve do trenutka dok se ponovo ne oglasi pomirbena zviždaljka.
|
Za veliku većinu djece najvažnije je da su im sobe iste
kvadrature jer to sprječava međusobne svađe i osigurava prijeko potrebnu fleksibilnost
za ubuduće. Prilikom planiranja dječje sobe iskusan arhitekt ili dizajner može satima
i satima davati prijeko potrebne savjeta i prijedloge. Djeca ionako imaju posebne
zahtjeve kada se u obzir uzme njihov stambeni prostor. Ti prohtjevi svakih nekoliko
godina se mijenjaju i na taj način se povećavaju i zahtjevi i očekivanja spram prostora.
Tijekom privih godina života bitno je ostvariti uzak kontakt i blizinu roditelja.
Buku treba izolirati i omogućiti razvijanje mašte i kreativnosti te osigurati dovoljno
površine za puzanje i trčkaranje. Mjesto za igru predškolske djece treba povećati
jer u tom razdoblju većina djece voli se samostalno baviti različitim aktivnostima.
Pri tome treba imati na umu potpunu sigurnost takvog prostora!
Kasnije dječja soba se pretvara u radnu i sobu za posjete prijatelja. To vrijedi za
sve do neke 13. godine. Nakon toga se događa veliki preokret i djeca kreću u pubertetsku
fazu kada na neki način žele osigurati kvadraturu samo za sebe.
|
|
|
Stručni časopis HAUSBAU |
|
|
|